Otkako je M. Achard, francuski kritičar prije desetak godina godina ustvrdio kako je G. Feydeau ”...veliki komediograf. Najveći poslije Moliera...”, do danas tu ocjenu nije osporila ni književna ni kazališna kritika. A, s druge strane, uvijek je iznova potvrđuju i kazalištarci (glumci i redatelji...) i, što je najbitnije, gledateljstvo. Čak i ono najzahtjevnije. Feydeau je danas već klasik, ali on svakom naraštaju pruža mogućnost otkrivanja nečeg novog, on nije samo neodoljivo smješan i zabavan, on je na svoj način i mudar, štoviše, njegova je mudrost ponekad zastrašujuća: on je daleko prije kazališne avangarde shvatio u kakvim se životnim apsurdima može naći čovjek, ako napravi samo jedan jedini krivi korak u danom trenutku i okolnostima.
Zato mislimo da bi svaki naraštaj morao iznova preispitati predstavama, naravno, što je to u njegovim komedijama, u biti, smiješno i kakve nam opomene, možda, može uputiti.
Komedija „Lovački rog“ jedno je od njegovih najboljih djela, a prema provjerenoj Histrionskoj praksi prilagođavanja vrhunskih djela svjetske dramaturgije našem vremenu, jeziku, ljudima, navikama i naravima – više nego pogodno za uprizorenje, podjednako na Opatovini i u Histrionskom domu, pred gledateljstvom koje je takvim prilagodbama odavala puno priznanje. Uostalom, takve su prilagodbe, danas u cijelom svijetu gotovo – zakon.